big bow!

[design by k.]

Sretna vam nova 2026. godina


Želite li biti političar, ne bitno na smjer lijevo-desno u političkom spektru, ne morate položiti nikakav ispit, ne morate biti pismeni, ne morate položiti liječnički, ne vade vam krv i pile kosti kako bi utvrdili zadovoljavate li zakonske uvjete.

Nema ordinacije za medicinu politike, poput medicine rada recimo, ali svakako bi nam dobro došao jedan liječnički tim koji bi dijagnosticirao bolesti i političara i politike.

No, ako želite biti političar morate znati spinati. Morate znati govoreći dugo i dosadno ne reći ništa, a ostati dosljedni na putu prema napretku na kojemu i najveći propust treba biti prikazan i narodu pojašnjen kao dio uspjeha koji sigurno dolazi. Ne smijete reći kad je to točno, jer tada se gubi neizvjesnost kod biračkog tijela. To niti za jednu dramu nije dobro.

Uzmimo kao primjer izjavu ministra rada Miranda Mrsića da će biti još više nezaposlenih u budućnosti. Čovjek prizna pa mu se pola oprašta.

No, samo dan ranije taj isti političar govori o padu broja nezaposlenosti koji će doći očekuje se 2020. godine koja, kaže on, i nije tako daleko kako nam se čini.

Ma ne. Prosječnom građaninu ove države jasno je da ministar lupeta, jer tko još može vjerovati u smanjenje nazaposlenosti, a kamoli kad kaže da će to doći tamo neke 2020. godine i na kraju doda da će to brzo doći.

Kako nešto što je za 6 godina može biti brzo? Valjda po onom spinovskom receptu da će 2020. doći duplo brže nego li 2026. godina. Kako znam da se obično na ono što političari priznaju mora još bar toliko dodati, eto i te famozne 2026. godine kada će nam biti bolje.

Bit će to brzo. Čak duplo brže nego što će doći 2038. godina.

Sretna vam nova 2026. godina.

Oznake: spin, političari, nezaposlenost, nova godina


:: radikalno komentiraj :: (1) :: objavljeno: 17.12.2013. 22:35 :: isprintaj :: permalink ::






Okupiraj Bilderberg grupu (video)


Alex Jones roka dalje, evo ga na ruskoj RT televiziji kao glavni sugovornik u prilogu o ovogodišnjem okupljanju grupe Bilderberg. Ruska televizija RT već nekoliko godina u primetimeu prati okupljanje o kojemu su donedavno trubili samo dežurni konspiratori po svojim blogovima.

Ove godine od 31. 5. do 3. 6. više od 120 prilično utjecajnih svjetskih mastera realnosti, bankara, političara i drugih, okupit će se u 'The Westfields Marriott Washington Dulles hotel', Chantilly, Virginia (SAD). Pogledajte što Jones ima za reći!



:: radikalno komentiraj :: (0) :: objavljeno: 01.05.2012. 18:01 :: isprintaj :: permalink ::






Moj bio vrt: malčiranje slamom


Prošle sezone krenuo sam s malčiranjem vrta kojega obrađujem uz kuću. Malč je pokrov gredice od biorazgradivog materijala - može biti prosušena trava, do kraja nerazgrađeni kompost, otpaci od drveta iz drvarnice, kameni obluci ili neki drugi slično praktičan, ali prirodan materijal. U mom biovrtu koristim isključivo slamu za malč. Pročitao sam negdje da se slama izbjegava jer izgleda neuredno, no meni izgleda kreativno i neuredno, zaključujem kako mi je taj 'kreativni nered' drag, kao i istoimeni album Dine Dvornika iz 1990. godine. (Imam kazetu ;)

Druga sezona
Eksperiment je započeo u ljeto 2009. godine, kada sam probno stavio slamu na nekoliko gredica. Ovoga proljeća te gredice nisam štihao niti frezao, a najtvrdokorniji korov sam čupao s korijenom. Sitnog korova na dobro malčiranim gredicama nije bilo.

Prije sijanja četverozubim vilama izbušio sam i razdrmao zemlju (nisam prevrtao zemlju da ne bi došlo do miješanja slojeva!) te dodao na gredicu kompost (kojega pravim bio otpadom iz kuhinje, vrta i okućnice).
Na tako prošle godine priređene gredice, ali i one priređene ove sezone, sadio sam rajčicu, papriku, crveni luk i krumpir te sijao rotkvicu, špinat, peršin i mrkvu. Bijeli luk je ostao u zemlji od prošle sezone i odlično se drži. Salata presađena u veljači sada je najbolja :) , a krumpir posađen prije više od mjesec i pol cvijeta, kao i rajčica posađena prije 3 tjedna...

Zašto malčirati?
Ima više dobrih, ali i pokoja lošija strana malčiranja. U mom vrtu do sada nisam primijetio zavlačenje voluharica pod slamu, što je glavna zamjerka ovakvom pristupu vrtlarenja. Kao loša strana malčiranja navodi se i truljenje malča uz stapke biljki, no vrtlaru koji radi tehnikom malčiranja zadatak je odmicati malč od biljke, kako ne bi došlo do nepoželjnog dodirivanja malča i biljke te truljenja.

Koristi od malčiranja, redoslijed je nebitan:

-> štiti zemlju od isušivanja i stvaranja tvrde kore (manje zalijevanja - zemlja je ispod malča stalno vlažna).

-> suzbija rast korova (manje bole leđa i ostavlja drastično više vremena za druge aktivnosti :)

->malč otpušta hranjive sastojke u zemlju (gnoji zemlju)

-> plodovito povrće raste i zori na malču (slami), a ne ne zemlji (bolji uvjeti rasta, manje truljenja, nisu blatni)

-> ranije u sezoni malč zadržava toplinu zemlje (pogoduje biljkama, manja opasnost od smrzavanja)

-> nema štihanja, nakon nekoliko sezona na gredici nema korova, a zemlja je rahla i bogata hranjivim tvarima


Priprema gredice za malč
Još uvijek eksperimentiram kako je najbolje malčirati u mom vrtu, no držim se nekih naputaka koje sam pronašao u literaturi i na internetu. Gredicu koju priređujem za povrće prvo razrahlim (izbodem) eko vilama (to su one s 4 ravna čvrsta zuba), pospem kompostom te dobro (ali stvarno dobro) zalijem i ostavim do navečer. Preporuča se da gredica bude topla prije malčiranja. Pred večer, na gredice na koje sam sijao, lagano u tankom sloju razbacam slamu (kad biljke narastu dodam deblji sloj slame, dok tamo gdje sam sadio biljke stavim odmah sloj slame debljine od 5 do 10 centimetara. I to je sve :)

Evo ukratko koraka kako malčirati novu gredicu, na onoj već priređenoj samo počupati korov s korijenom ako ga ima i razdvojiti malč tamo gdje se sadi, odnosno slamu.

Kako malčirati?

-> izvaditi korov s gredice s korijenom ne prevrćući zemlju, dakle - ne štihati niti frezati!

-> izrahliti zemlju

-> tanko posuti kompost

-> dobro zaliti

-> sijati tj. saditi

-> na sijane gredice tanko rasprostrti malč, na one gdje je sađeno može se staviti slamu debljine 5 do 10 centimetara. O zemlji i korovu na kojoj se sadi ovisi koliki je sloj malča najoptimalniji. Kako je sve vezano uz malč logično, urbanom biovrtlaru :) neće biti problem procijeniti što je i kako najbolje.


Na kraju, mislim da će fotografije pojasniti o čemu se radi kada je riječ o malčiranju slamom.

Malč gredice - rotkvica i špinat
Prilikom sijanja slama se razgrne te se tako ostavi dok biljčice ne proklijaju.

Malčiranje gredice - rajčica i paprika
Ovako izgleda malčirana gredica na kojoj su posađene rajčice i paprika.

Malčiranje gredice s lukom i peršinom
Malčiranje gredice s lukom i peršinom - luk je niknuo nakon 2 dana, peršinu treba malo duže.


Mladu biljčicu krastavca zasadio sam na malčiranu gredicu napravivši joj 'kućicu' koja štiti biljku.

Želim vam ugodno vrtlarenje u vašem bio vrtu! :)

:: radikalno komentiraj :: (5) :: objavljeno: 08.11.2010. 17:58 :: isprintaj :: permalink ::






Urbani povrtnjaci: Detroit


Vjerujem kako ste čuli za slučaj grada Detroita. Ta nekadašnja utvrda svjetske automobilske industrije krahirala je pod naletom financijske krize. Ljudi su se počeli iseljavati, grad je opustošen, desetci četvornih kilometara napuštenih industrijskih hala... U stambenim četvrtima nema ljudi.

Takvo postindustrijsko, apokaliptično okruženje Detroita nije poljuljalo duh stanovnika koji se okreću proizvodnji povrća. Tako uz napuštene tvornice krče šikare za uzgoj rajčica, krumpira, paprike... Formiraju se i zajednice koje imaju i obrazovni karakter. Na druženjima se razmjenjuju iskustva, sjeme i tehnike urbanog vrtlarstva.

Iz pepela kapitalističkoga čelika tako se rađa posve drugačija, zelena industrija...

Zvuči kao dobar SF, zar ne?


:: radikalno komentiraj :: (5) :: objavljeno: 02.11.2010. 14:10 :: isprintaj :: permalink ::






Samo pušenje stalno jest


Ako je pušenje najvažnija tema kojom se moramo baviti, onda to stvarno postaje indikativno. Čak toliko znamenito, da kroz inflaciju flastera protiv pušenja u trgovinama i metoda odvikavanja od ovisnosti (piarovci to nazivaju lošom navikom) zapravo treba popušiti novi marketospinski politički trik. Ili više njih.

Nisu bitna poskupljenja i standard, nego cigarete. Više nije bitno što će proračun popušiti neke pare zbog nepušenja, već je bitno da narod popuši priče. Fino upakirane laži omotane plavo - žuto - zelenom vrpcom, kako na moru, tako i na kopnu. Svi toliko pričaju o nepušačkom zakonu, da se jedan drugi koji govori o moru, već može proglasiti popušenim. Ili ipak ne? Sanader će ipak biti dosljedan? Zerp nikad neće biti popušen?

Možda se popušenim mogu smatrati i brza stremljenja ka Europi. Kao kad digneš brzi kredit pa skužiš da si nabrzinu popušio. S osmjehom. Odjednom nema love; nema više te dobre Europe. Vlak usporava i Hrvatska posustaje u nastojanjima ekspresne integraciji s najrazvijenijima. Je li ovo pušenje ili ne pušenje? Prije izbora predviđali nam brzi upad, dok nakon izbora europska ofenziva biva usporena žestokim prodorom interesa da Hrvatska nikada ne započne provoditi Zerp. Kako god okreneš još će se koji dim povući dok se ne vidi kako će ova pušiona okončati.

Sve se čini da bi tako moglo dimiti i sa NATO integracijama i Vijećem sigurnosti. REferenduma biti neće, pa se očekuje glatko uklizavanje na obrasli teren po kojemu treba krčiti putove mira, pravednosti i brige za siromašne. Kroz borbu protiv terorizma, naravno. Popušiti ili ne popušiti i ovu? Hrvatska na čelu borbe protiv terorizma, čitam naslove ovih dana. Tko bi to rekao! Tako mali, a tako sposobni. Za našeg mandata i Alkaida će ispušit do kraja. Samo prije doga moramo donijeti strategiju za to, pa komisiju za provedbu strategije, pa nadzorna tijela koja će kontrolirati komisiju za provedbu te strategije i na kraju odabrati ekipu koja će strategiju provodoti pazeći da ona zadovolji sve koalicione partnere u procesu kao i da se ne učini bilo kakav propust.

Puši se na sve strane. Samo se od ovolikog dima i dimnih bombi zaboravlja ono bitno. Možda je dimna zavjesa i priča s Rusima i njihovim raketnim štitom, no gdje ima dima ima i vatre. A gdje je vatra, tu stvari lako izmaknu nadzoru, pa se počne dimit još više. I sve šire. Pogotovo ako na vatru baciš i nikad prežaljenu pokrajinu, stare saveznike, transport energije od istoka prema zapadu i sjevera prema jugu. I što dobiješ? Hrvatsku na križanju svega toga. Pušionu kako god okreneš. I rakete imaju oblik cigarete.

Zato vjerujem u ovaj zakon i podržavam ga. Zabrana pušenja na svim javnim mjestima, pa tako i u Saboru!

Znate na kakvo pušenje mislim.

:: radikalno komentiraj :: (10) :: objavljeno: 15.01.2008. 16:17 :: isprintaj :: permalink ::






Vrećica


Bio sam danas u pekarnici, kupovao sam lisnato s jabukama i pola litre mlijeka za kavu u redakciji.

-Hoćete li vrećicu?

- Ne, odgovorio sam.

- 10 i pol kuna, kaže mlada prodavačica uzimajući PVC vrećicu kao da me nije čula.

-Ne želim vrećicu, još sam jednom ponovio.

Prodavačica mi je svejedno lisnato i mlijeko spakirala u vrećicu, unatoč mome inzistiranju da to ne želim.

- Bit će vam lakše nositi, kaže ona. Odgovorio sam da sam tu par koraka i da ću samo baciti vrećicu i bespotrebno zagaditi okoliš. Zbunjeno me gledala u nevjerici. Želio sam bar malo misliti na okoliš.

- Kako to mislite?

- Pa plastika, otpad, okoliš, blizu sam i uistinu mi vrećica ne treba.

Ništa joj nije bilo jasno. Izvadio sam lisnato i mlijeko iz vrećice, a vrećicu zgužvao i bacio u koš ispred pekarnice.

Danas prijepodne nisam ništa učinio za okoliš.

Ali sam u popodnevnu nabavku zato ponio moju pamučnu vrećicu, koju sam dobio na pressici Otvorenog društva Hrvatska prije dosta godina. Cijelo je vrijeme bila u ladici i od sada ću je nositi svugdje sa sobom. Tako mi više nitko neće moći uvaliti plastičnu.

:: radikalno komentiraj :: (19) :: objavljeno: 17.12.2007. 22:32 :: isprintaj :: permalink ::






HRT odbio emitirati video spot blogera


Bloger mrak.org producirao je video spot kojim je želio pozvati cijelu naciju da izađe na izbore te je sam želio financirati njegovo objavljivanje u prime-time terminu na HRT-u 19. studenoga. Međutim, u posljednji je čas saznao da je Etičko povjerenstvo odbilo emitirati spot, a pismeno obrazloženje nije dobio. Mrak je pokretač pollitika.com, građanskog portala koji se bavi društvenim i političkim pitanjima bitnim za građane države, a kako je portal među trideset najposjećenijih stranica na .hr webu, budget za emitiranje spota prikupio je upravo od oglašavanja na portalu! Shvatio je kako taj novac nije njegov, nego svih onih koji na tom portalu pišu, pa je odlučio producirati spot kojim poziva na birališta.
Iz spota je jasno vidljivo komu bi spot mogao eventualno štetiti, ali isto tako ostaje upitnim nemamo li mi građani ista prava glasa prilikom zakupa oglasnog prostora kao i političke stranke? Meni osobno, i kao novinaru, nije jasno kako to da je javna televizija postupila na ovako sramotan način? Još jedan HRT skandal? Ne znači li to da novac političkih stranaka i nas građana njima nije isti? Čija je to javna televizija? Uostalom, pogledajte i sami pa prosudite.



U nastavku prenosim i pojašnjenje samoga mraka, koji je isti tekst objavio i na svom blogu.

Ovaj spot je bio predviđen za emitiranje u ponedjeljak 19. studenog navečer u tzv. prime time terminu. Tijekom ponedjeljka popodne saznao sam da je marketing odbio pustiti reklamu u program i prebacio lopticu na etičko povjerenstvo HRT-a, a ovo je pak odbilo emitirati spot.

Da bi stvar bila bizarnija, čuvari javnog morala odbijaju dati bilo kakvo objašnjenje zašto spot nije emitiran, osobito bilo što u pismenom obliku u kojem bi morali i obrazložiti i razloge svoje odluke. Iako su na objašnjenje obvezni, odugovlače i izbjegavaju odgovor.

Smiješno je i nevjerojatno da je HRT ustuknuo pred TV spotom kojeg plaća jedan poluanonimni bloger. Ovo nije spot političke stranke, nije spot koji promovira bilo koju opciju - to je spot koji je napravljen da bude provokativan, pobudi pozornost, natjera ljude da mućnu glavom i ako je ikako moguće, posjete pollitika.com.

Ne razumijem motive ove odluke. Koja je moguća konsekvenca emitiranja ovog spota? Da li se netko boji da bi mogao promijeniti tijek izbora? Postoji li bilo tko, a da već nije čuo ove rečenice kako su jasno i glasno izrečene s različitih govornica u radijski i televizijski eter? Postoji li bilo tko da sumnja kako su riječi izgovorene u spotu montirane ili istrgnute iz konteksta?

Ponavljam; da li je moguće da je nacionalna televizija ustuknula plašeći se što jedan bloger želi poručiti cijeloj državi?

Da li je moguće da u 2007. godini imamo u samom vrhu najjačeg nacionalnog medija ljude koji se boje glasno izrečene riječi?

Kako je do spota uopće došlo?

U posljednjih 17 godina unatoč tome što smo stvorili vlastitu državu, naši političari su uspjeli napraviti cijeli niz pogrešnih odluka, a njihove ljudske osobine su nerijetko bile podloga za različite vrste grabeža, muljanja i prevare prema onima koji su ih na te pozicije odabrali. Ne čudi stoga što nerijetko čujemo kako su “svi oni isti”, kako stvarni interes za aktivno sudjelovanje u političkom procesu rapidno pada i kao rezultat toga 17 godina kasnije gledamo i dalje ista lica, a biologija je čini se jedini mehanizam za promjenu.

Ja ne vjerujem da su svi oni isti, ja znam da možemo i zaslužujemo bolje, i ne vjerujem kako je svejedno što ću zaokružiti na izborima.

Prije više od godinu dana počeo sam razmišljati o tome kako bi trebalo mobilizirati ljude, tzv. “obične birače” da potroše malo više vremena na odabir prilikom izbora a sve u nadi kako će slijedeći saziv sabora, ovaj kojeg biramo za nekoliko dana biti kvalitetniji od ovih prethodnih. Kao rezultat nastala je pollitika.com, web site koji je uspio okupiti oko tisuću blogera koji svakodnevno pišu o politici i općenito društvu u kojem živimo. Po nezavisnim mjerenjima pollitika.com je danas jedan od trideset najposjećenijih web siteova u hrvatskoj, znamo da nas čitaju novinari iz svih medijskih kuća, a uz nas blogere sudjeluje i respektabilni broj političara. Mislim da je pollitika.com uspjela ispuniti manifest koji sam napisao prije četrnaest mjeseci i cijeli niz tema kojom se bavila cijela nacija, na ovaj ili onaj način je potekla upravo sa stranica pollitika.com-a. Pollitika.com je postala centralno mjesto za građansku politiku na hrvatskom internetu.

U proteklih nekoliko mjeseci, popularnost pollitike je toliko narasla da su se i neki oglašivači odlučili iskoristiti pollitiku i kao rezultat uspio sam “uštediti” nešto novaca; to nije neki spektakularni iznos no svejedno dovoljno veliki da sam se zapitao što s njime učiniti. Došao sam do zaključka kako to nije moj novac i kako ga treba uložiti u nešto što će promovirati pollitika.com i tu negdje se rodila ideja o TV spotu.

TV spot koji sam napravio remake je američkog TV spota iskorištenog u predsjedničkoj kampanji 2003. godine (dobio sam totalno besplatno sva autorska prava za slučaj da nekoga zanima), a izgovorene rečenice rečene su na javnim mjestima tijekom prošlih nekoliko godina. Poruka koju želim prenjeti je da razmislite prije nego što odaberete - smatram da kao donji minimum, ljudi koje na izborima biramo moraju zadovoljiti elementarne kriterije iskrenosti, poštenja i ljudskog integriteta; tek kada dobijemo takve ljude smijemo krenuti dalje i tražiti više.

TV spot kojeg nažalost nećete imati priliku vidjeti na vašim TV prijemnicima moja je poruka cijeloj državi, nadao sam se da će doprijeti do onih koji razmišljaju poput mene i da će dati barem maleni poticaj da se prestane tolerirati manipuliranje, otvoreno laganje i zloupotreba povjerenja koju smo političarima prepustili na izborima.

(ovaj spot u visokoj rezoluciji možete downloadati ovdje, pazi file je predviđen za TV broadcast, snimljen u quicktime .mov formatu i ima 45mb)

Molim sve one koji imaju svoje blogove i web stranice da spot objave na svojim stranicama, također molim novinare koji ovo čitaju da u svojem mediju napišu ili objave vijest o ovome, a ako slučajno imate priliku emitirati to na svojoj lokalnoj TV postaji, gore se nalazi link na spot u visokoj rezoluciji pogodnoj za emitiranje (molim samo da emailom ili kroz komentare obavijestite gdje je i kada emitiran).


:: radikalno komentiraj :: (6) :: objavljeno: 20.11.2007. 23:46 :: isprintaj :: permalink ::






Rođen u Hrvatskoj!


Kao i ova simpa bakica.


:: radikalno komentiraj :: (4) :: objavljeno: 19.11.2007. 08:02 :: isprintaj :: permalink ::






Osiromašeni uran (DU) i njegova upotreba u suvremenom ratovanju


Opasni osiromašeni uran korišten i tijekom napada na Srbiju 1999., te u Bosni i na Kosovu, a projektili sa osiromašenim uranom i dalje hrđaju u Sjevernom Jadranu!

Otkriveno je da se osiromašeni uran taloži u limfnim čvorovima, mozgu, testisima i drugim organima, a da kratkoročne i dugoročne posljedice nisu poznate. Utvrđeno je povećanje broja deformacija kod potomstva osoba izloženih osiromašenom uranu; dok uzorci urina veterana Zaljevkog rata pokazuju abnormalne količine osiromašenog urana i nakon deset godina. Zašto je tako malo napisano o DU i njegovom utjecaju na ljudsko tijelo?

Hrvatska je na najboljem putu da uskoro postane članica NATO pakta. NATO koristi oružje koje sadrži osiromašeni uran kojega Amerikanci marketinški zovu depleted uranium tj. osiromašeni uran. Takvo oružje proizvodi se u Americi i koristi diljem svijeta u globalnom ratu protiv terorista te na preostalu fosilnu energiju i resurse. DU oružje koristi se zbog svojih odlika probijanja oklopa, armiranih betona i sl. UN je DU oružje proglasio ilegalnim jer se brutalne posljedice djelovanja takvog oružja na vojnike i civile vide tek desetljećima nakon napada!

Do sada su se vodila 4 takozvana “nuklearna rata” - dva iračka, jugoslavenski i afganistanski. Američko ministarstvo obrane ne priznaje DU i biokemijska oboljenja svojih veterana.

Uranij je 1789. godine otkrio Martin Heinrich Klaproth (Njemačka). Ime je dobio po planetu Uranu. To je srebrni, savitljivi i kovki metal, potamni na zraku. Reagira s vodenom parom, a uranijev prah reagira i s vodom. Lako se otapa u kiselinama, osim u nitratnoj koja ga čini pasivnim, otporan je na lužine. Uranij je radioaktivni element koji je visoko radiotoksičan i kancerogen. Spojevi su mu visoko toksični i imaju kumulativni efekt. Najvažnije rude uranija su uranijev smolinac ili uranit, karnotit i tobernit. Glavna primjena mu je kao nuklearno gorivo pri čemu uranij-235 služi kao direktni fisijski materijal a uranij-238 služi kao sirovina za dobivanje plutonija-239 koji opet služi kao fisijski materijal. Uranova rudača sadržava 0.71% uranovog izotopa uranij-235, 0.0058 % uranovog izotopa uranij-234 U i 99,28% «osiromašenog urana» tj. uranija-238.

Svaki od ispaljenih DU projektila ostavlja iza sebe radioaktivnu prašinu s alfa, beta i gama radiotoksičnim česticama koje će stanovnici bombardiranih zemlja udisati, jesti i piti još jako dugo vremena. Nukleotidi U-238 će pola svoje radioaktivnosti izgubiti tek za 4.5 milijarde godina! Za usporedbu, svemir je star 13.7 milijardi godina (tako bar kažu). U Iraku, na nukanim mjestima (većinom gradovi), izmjerena radioaktivnost je 1000 do 2000 puta veća od normalne.

USA već godinama koristi nuklearno oružje pod brandom osiromašenog urana što nam kao subliminalna poruka ili subliminalni brand treba podsvjesno reći kako se radi o nečemu što je bezopasno za zdravlje. Istina je dijametralno suprotna. Osiromašeni uran djeluje još milijunima godina polagano, sistematski uništavajući sve s čime dođe u kontakt. Ono što ovakva prašina čini stanovništvu Iraka, Afganistana i balkanskih država može se nazvati jedino oružjem masovnog uništenja s produženim djelovanjem. Procjenjuje se da je do sada u Iraku, Kuvajtu, Afganistanu, Kosovu, Srbiji, Bosni, Makedoniji i drugim zemljama bačeno oko 650 000 tona DU oružja. Samo u 1. Zaljevskom ratu saveznici su utrošili 350 000 tona DU municije, dok je na Balkanu bačeno, po nekim procjenama, samo 10 tona. NATO je priznao da je u Sjevernom Jadranu još oko 130 neispaljenih projektila izbačenih zbog sigurnosnih razloga prilikom povratka bombardera u Aviano.

US vlada, kako svjedočimo, malo-malo pronađe nove žrtve koje povremeno gađa DU oružjem odlagajući tako svoj nuklearni otpad u tuđem dvorištu. Cijeli svijet je njihovo RAO odlagalište! Umjesto da plaćaju skupo odlaganje u skupim odlagalištima radioaktivnog otpada, oni takav otpad stavljaju u oružja i kroz svoju agendu neokolonijalnog ratovanja odlažu u bombardiranim zemljama!

Upotreba DU projektila sa osiromašenim uranom započela je 1973. kada je Izrael koristio (uz američko nadgledanje) DU bombe u Yom Kippurskom ratu. Renesansu doživljava prvim Zaljevskim ratom i nadalje. Naime, ne radi se o bilo kakvom oružju za masovno uništenje , već oružju koje nuklearnim zagađenjem ostavlja trajne posljedice za ljude i okoliš. Iako nas mediji plaše terorističkim «prljavim bombama» u metropolama, Amerikanci upravo takve bombe – samo upakirane u brand «osiromašenog urana» - koriste u svojem globalnom ratnom pohodu.

Prije više od dvije godine, snimljen je dokumentarac «Beyond Treason» o američkim vojnicima koji su iz rata došli s trajnim posljedicama zbog izloženosti DU, biološkom i kemijskom oružju, što je u kombinaciji s cjepivima, nametnicima i drugim kemijskim i biološkim tvarima uvjetovalo cijeli niz oboljenja koja se nazivaju sindromima. Rokke u dokumentarcu kaže da je gotovo 250 000 američkih vojnika kontaminirano i izbačeno iz vojnog stroja zbog bolesti povezanih s tzv. Zaljevskim i Balkanskim sindromom. To je optimistična brojka. Broj oboljelih će se povećavati jer su vojnici i dalje u Iraku i drugim državama kontaminiranim s osiromašenim uranom. Rokke je 1991. bio jedan od čelnika američkog DU programa, i sam je kontaminiran prilikom čišćenja tenkova. Trajno. Nema lijeka za to. Udahnut, popijen ili kroz kožu upijen uran taloži se u zubima i kostima jer ga tijelo prepoznaje kao kalcij!

Znanstvenica i stručnjakinja za opasnosti niskoradioaktivnog zračenja Loren Moret vrlo je zabrinuta za zdravlje kontaminiranih civila u nukanim zemljama. Kaže da je tadašnji friški glavni tajnik NATO-a Lord Robertson (naslijedio Javiera Solanu) - 1999. javno izrekao da je SAD koristio DU bojeve glave u svakom projektilu izbačenom tijekom invazije na Jugoslaviju. Moret apostrofira kako su Srednji istok, Centralna Azija i Balkan trajno kontaminirani.

Kada udahnemo, popijemo ili pojedemo radioaktivne čestice, one zauvijek ostaju u našem tijelu mijenjajući tijek uobičajenog staničnog života. Energija konzumiranih radioaktivnih čestica deformira stanice i dolazi do trajnih neizlječivih oboljenja. Povećani broj oboljelih ne bilježi samo vojska koja je u kratkom vremenu bila izložena visokim koncentracijama tih radioaktivnih čestica, ono najgore tek slijedi za stanovništvo zemalja gdje je ovakvo oružje korišteno.

Prvi Zaljevski rat vodio se prije 16 godina. Roditelji u Iraku više ne pitaju je li beba muškog ili ženskog spola. Pitaju je li normalno. Zamislite što će biti za još 15 godina? A za 300? A za 1000?

Japanski profesor Dr. K. Yagasaki izračunao je da je Amerika od 1991. upotrijebila osiromašenog urana u količini koja predstavlja atomski ekvivalent 400 000 bombi bačenih na Nagasaki. Radijacija koja je tako oslobođena 10 je puta veća od svih izvedenih nadzemnih testiranja atomskih bombi ikada!

Prema dostupnim podacima iz 2002. Amerika ima 480 000 tona uskladištenog osiromašenog urana, dok cijeli svijet zajedno, po službenim podacima, ima gotovo 1,200.000 tona.

:: radikalno komentiraj :: (5) :: objavljeno: 16.11.2007. 22:46 :: isprintaj :: permalink ::






Jezik za zube!


Iliti samo ti pitaj pa ćeš vidit! Vijest da su policajci uhitili dvojicu mladića zato što nisu htjeli na obližnji susret premijera i potencijalnih birača podsjetila me na ovaj video koji dolazi iz zemlje nam uzora svih demokracija. Alajnam uzora! Sami pogledajte nije li uzor dobro iskopiran. Pa ti sad nemoj na skup HDZ-a!



I dok panično moli za pomoć, cijela dvorana gleda scenu i nitko ne pomaže. Zato što bi i njih vjerojatno pohapsili. Policajci bi sigurno pucali u masu da se nađu ugroženima.

:: radikalno komentiraj :: (2) :: objavljeno: 14.11.2007. 16:58 :: isprintaj :: permalink ::






Opasnosti globalne proizvodnje biodizela


Googlam ja tako biodiesel co2 ne bih li pronašao znanstvene, stručne i objektivne tekstove o lošim stranama biodizela. Na prvoj stranici rezultata pretrage pronalazim link pod naslovom Hrčak - NEGATIVE ENVIRONMENTAL IMPACTS DUE TO GLOBAL BIODIESEL PRODUCTION, a u linku .hr domena. Zainteresira me odmah jer googlam engleski, kliknem na link i skužim kako se radi o sažetku na engleskom jeziku stručnog teksta iz časopisa Goriva i maziva, broj 46. od 02.05.2007, autor: Tomislav Kurevija, znanstveni novak na Rudarsko geološko naftnom fakultetu. Daunloadam odmah cjelokupni tekst članka na hrvatskom jeziku (PDF), u čijem pak sažetku piše:
Količina fosilnog goriva koje čovječanstvo danas utroši tijekom jedne godine sačinjena je od organske materije koja je sadržavala 44×1015kg ugljika, što je 400 puta veća količina u odnosu na trenutačnu biološku godišnju proizvodnu kvotu organske materije našega planeta. Ovako velika potrošnja fosilnih goriva dovela je do uvođenja biogoriva kao jednog od alternativnih izvora energije, koje je nužno za smanjenje ovisnosti o fosilnim ugljikovodicima i emisije ugljičnog dioksida u atmosferu. Stoga je Europska unija odredila cilj o povećanju udjela biogoriva na 5,75 % u transportnom sektoru do 2010. godine. Biodizel se često naziva čistim, ekološkim i obnovljivim gorivom ali ako se cijela situacija promatra globalno, biodizel bi se također mogao nazvati i jednim od najopasnijih izvora energije za Zemljin ekosustav. Glavna opasnost od znatnog povećanja korištenja biogoriva dolazi zbog krčenja šuma kako bi se osiguralo neophodno tlo za uzgoj različitih usjeva. Svake godine velike površine tropskih prašuma Jugoistočne Azije i Južne Amerike nepovratno su izgubljene zbog potražnje transportnog sektora za biogorivom. Milijuni hektara šuma zadnjih su godina pretvoreni u plantaže palmi i šećerne trske, ugrožavajući tako ekosustav i opstanak mnogih životinjskih i biljnih vrsta. Krčenje šuma najčešće se provodi izazivanjem požara i isušivanjem prašumskih tresetnih močvara. Izgaranje drveta i oksidacija treseta tijekom sušenja uzrokuje oslobađanje ogromnih količina ugljičnog dioksida u atmosferu, što je u suprotnosti s nazivom biodizela kao ''CO2 uravnoteženog goriva''. Stoga, svaki energetski proces i alternativno gorivo prije globalne uporabe mora biti promatrano i valorizirano kroz 4E princip: ekološki, energetski, ekonomski i edukacijski.

Ne časim časa i odmah čitam članak na svojih 25 stranica. Tema je uistinu kvalitetno obrađena i odlučujem link i saznanje o njemu podjeliti putem RE platforme. Dodajem kvačak uz današnji datum i ohrabrenje svima koje tema zanima da svakako pročitaju cijeli tekst (PDF).

:: radikalno komentiraj :: (2) :: objavljeno: 10.11.2007. 18:29 :: isprintaj :: permalink ::






U biodizelu je spas?


Čini se da baš i ne. Možda za korporacijski saldo (ili račun dobiti, profita i sl.) masovna proizvodnja biodizela i je rješenje, ali čini se kako za okoliš i stakleničke plinove nije. Čak štoviše, masovna proizvodnja i uzgoj uljarica za proizvodnju biodizela dodatno štete okolišu i povećavaju ispuštanje CO2! Iako ima i novijih spoznaja o tamnim stranama biodizela, Channel 4 je u veljači 2007. objavio vijest koja je dodatno odškrinula pandorinu kutiju i potaknula znanstvenike na pomnije bavljenje i računanje dobrobiti od eneregenata dobivenih iz biomase. Pogledajte što se događa s okolišem u Indoneziji i Maleziji zbog sve masovnije proizvodnje biljnog ulja za potrebe biodizel industrije u Europi i zemljama visokog tehnološkog razvoja.


:: radikalno komentiraj :: (1) :: objavljeno: 05.11.2007. 02:05 :: isprintaj :: permalink ::






Antibiodizel aktivisti


Protivnici biogoriva (biodizela, etanola i sl.) sve su aktivniji! Pogledajte fotografije kako je izgledao protest na najvećem europskom sajmu biogoriva, 19.10.2007., Nottinghamshire, Engleska.

-prijepodnevni upad na konferenciju

-par fotki sa sajma i prosvjedi ispred zgrade u kojoj se održavao sajam


Više o lošim stranama biogoriva pogledajte na http://www.biofuelwatch.org.uk/

:: radikalno komentiraj :: (3) :: objavljeno: 03.11.2007. 11:22 :: isprintaj :: permalink ::






Kako je dobro..


..ponovno se nakon dugog niza mjeseci ulogirati na blog.hr :) Stvarno budi emocije. Nego, da podsjetim da su svježi tekstovi ukoliko nekoga zanimaju na www.radicalelement.info :)
P.S. Javio mi se prije koji tjedan čovjek da ima Gaigera i hoćemo li krenuti na lokaciju. Ja sam sve stavio na čekanje, jer osim što trenutno nemam vremena, neda mi se niti hodati po ovom blatu vani. Ukoliko netko ima jedan brojač za prodati, vrlo rado bih ga kupio! Nadam se da će, ako postoji uopće, otpad i do proljeća ostati na istoj lokaciji :)

:: radikalno komentiraj :: (0) :: objavljeno: 02.11.2007. 23:47 :: isprintaj :: permalink ::






Trebamo Geiger Mullerov brojač


Pozivam sve blogere koji imaju Geiger Mullerov brojač i voljni su ga posuditi na kraće vrijeme da mi se jave putem kontakta. Može i roštilj u Požegi :)



www.radicalelement.info

:: radikalno komentiraj :: (2) :: objavljeno: 12.05.2007. 00:05 :: isprintaj :: permalink ::






Stigao "odgovor" ministarstva na upit o toksičnim odlagalištima


No, dva A4 papira koja su mi jučer dostavljena (od čega je jedan dopis drugim tijelima) nikako ne bih nazvao odgovorom, već obaviješću da je pitanje proslijeđeno u druga državna tijela. Stoga će biti zanimljivo u narednim mjesecima raspetljavati međuresorno klupko zavrzlame tko što zna o Papuku, te tko je što trebao znati i poodavno nešto konkretno i poduzeti.

Početkom veljače poslao sam upit (zahtjev za pristup informacijama) u Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređena u kojemu sam zatražio informacije o postojanju ilegalnih odlagališta radioaktivnog i visokotoksičnog otpada na širem području Papuka i Psunja. Naravno, nisam to učinio bez razloga, postoje indicije i svjedočanstva ljudi da se s početkom rata oko mjesta Sažije i Kamenska nešto događalo, o čemu govori i dokument UN-a iz vremena UNPA zona u kojemu doduše piše da su provođena radiološka mjerenja, no da ništa nije pronađeno. Potom su zatražena i dodatna ispitavanja, ali posao nije obavljen do kraja jer je UN-u završio mandat. Dokumenti o novim mogućim lokacijama poslani su tada u Hag, ali nitko nikada nije vršio dodatna mjerenja i ispitivanja.

Dokument UN-a o provedenim radiološkim ispitivanjima u UNPA zoni zapad 1993.

Imao sam priliku razgovarati s čovjekom koji mi je prepričao što su mu rekli Srbi s toga područja, nekoliko dana nakon dolje opisanog događaja.

Naime, u ljeto 1991. "čuvajući" svoje selo Sažije lokalni Srbi su u dva sata ujutro čuli tešku mehanizaciju i strojeve koji su nešto radili. Spustili su se s "položaja" i vidjeli nekoliko radnika koji su kopali zemlju u blizini sela Koturić (karta). Pitajući ih što rade, odgovorili su da se pravi novi spomenik Banu Jelačiću u Zagrebu pa kopaju granit.

U dva sata ujutro? Po noći, uz reflektore?

Čovjek koji mi je ovo ispričao bio je na dotičnoj lokaciji i tvrdi da se u zemlji i dan danas nalaze zabetonirana dva "miksera za beton", što se može i jasno vidjeti. Tvrdi da je prije par godina na tom mjestu bila i austrijska televizija i novinari koji su bili svjedoci 28 puta povišenog zračenja nego li je to izmjereno u Požegi uoči odlaska na lokaciju.

Dopisi koje sam danas dobio ne daju nikakav konkretan odgovor na moj upit, posebno o stručnim istraživanjima i naporima koja su do sada poduzimala državna tijela kako bi se ispitale indicije o postojanju opasnog otpada na Papuku i Psunju. Uvjerite se i sami u dopis koji je došao:





Kako je vidljivo iz dopisa, Ministarstvo nema saznanja niti dojava o toksičnom otpadu. No što je s dokumentom UN-a? Ne potvrđuje li on osnovanu indiciju? Je li Hrvatska nakon reintegriranja tog područja samostalno ispitala i potvrdila da na području Papuka i Psunja nikada ništa nije zakopano? Koturić?

Nastavak po raspetljavanju situacije i nadolazećim informacijama očekujte na istom mjestu. :)

:: radikalno komentiraj :: (8) :: objavljeno: 17.04.2007. 11:51 :: isprintaj :: permalink ::






Hrana izvor toksičnih metala pronađenih u papučkoj divljači?


Nakon gotovo dva mjeseca otkako su u medijima objavljene informacije o nalazima toksičnih teških metala u divljači na Papuku, policija dvije slavonske županije (virovitičke i požeške) osnovala je zajednički operativni Eko stožer u cilju ispitivanja i pronalaska izvora kontaminacije.

U vijesti koju je jučer (02. o4. 2007.) emitirala Hina govori se o zarazi, a ne kontaminaciji, što je pretpostavljam nečiji previd, jer trovanje toksičnim tvarima nije zaraza. Zanimljivo je i što o nemilim pronalascima misli požeško-slavonski župan Zdravko Ronko i ravnatelj Parka prirode Papuk Ivica Samarđić.

Tako župan Ronko misli, a prenosi Hina, da "pronađeni teški metali u divljači najvjerojatnije potječu od hrane, ponajprije sjemenskog kukuruza, ali i soli kojom se posipaju ceste, a zna se, rekao je, da dolazi iz Afrike i da je onečišćena". Dodao je kako je točan podatak da je bivša JNA "70-ih godina obavljala određena istraživanja na Papuku kako bi se pronašao uran, no da ništa nije nađeno, pa uran nikad nije ni eksploatiran, o čemu postoje i elaborati".

Ako je vjerovati županovu mišljenju, i do pedeset puta povećani nalazi teških metala poput kadmija, arsena, žive i olova pronađeni u mesu divljači potječu od sjemenskog kukuruza i soli kojom se posipaju ceste.

Nakon trećeg čitanja vijesti, razmišljam o slijedećem nizu pitanja:

1. Je li divljač namjerno hranjena zagađenim kukuruzom i solju za posipanje cesta, koja je također kontaminirana?

2. Kako je moguće da je sjemenski kukuruz zagađen?

3. Koliko je kontaminirane soli za posipanje cesta potrebno rasuti po Papuku da se u mesu divljači pronađu tolike koncentracije toksičnih metala?

4. Ako je sol kojom se posipaju ceste (ili hrane životinje) u Papuku zagađena, je li isitim tvarima kontaminirana i sol kojom se posipaju ostale ceste u naseljima i gradovima RH?

5. Tko je dozvolio korištenje afričke "zimske soli", kada se zna, kako je izjavio župan Ronko, da je ta sol zagađena?

6. Tko će zabraniti uopotrebu kontaminirane soli za posipanje cesta?

7. Kakve veze imaju pronađeni teški metali u divljači s nikada pronađenom i nikada eksploatiranom uranijevom rudačom u Papuku?

Vijest nadalje donosi informaciju, koju treba dodatno provjeriti, da je osim policije dvaju županija, koja je već na terenu i ispituje 15-tak prijepornih lokacija, u eko štožer uključena i Javna ustanova Park prirode Papuk. Nije mi jasno kako uzorke tla za ispitivanje može uzeti policajac ili djelatnik Parka prirode Papuk, a ne za to stručna osoba? Bilo bi dobro znati i koji su bili kriteriji izabranih lokacija, tko ih je i po kojem ključu odabrao, te gdje se ispitivane lokacije nalaze? Zar će biti ispitano samo tlo, a ne i voda?

Glasnogovornik virovitičke policijske uprave rekao je i kako će se ispitati "određene priče kako je bivša JNA tamo imala neka odlagališta, vojne baze i slično".

Da bi ovaj post bio potpun, treba dodati i izjavu župana Zdravka Ronka kako Županija želi da se točno utvrdi o čemu je riječ. "Postoji mogućnost i zlonamjerna plasiranja određenih vijesti, koje bi mogle štetiti inicijativi da se Park prirode 'Papuk' uvrsti u popis Unescove baštine geoparkova", rekao je. Slično misli i ravnatelj PP Papuk Ivica Samardžić koji ističe kako je njima "posebno u interesu da se utvrdi o čemu je riječ i tako otklone sve medijske manipulacije da je zatrovana divljač iz Parka prirode 'Papuk'".

Treba jasno reći da se to ne odnosi na Park prirode "Papuk" te da je divljač u koje su nađene teške kovine s prostora 15-ak kilometara od granice s Parkom prirode, kazao je ravnatelj Samardžić, ustvrdivši da je divljač zaražena hranom.

Budno isčekujući rasplet, podsjećam da se danas navršio 55. dan otkako sam Ministarstvu zaštite okoliša i prostornoga uređenja uputio Zahtjev za pristup informacijama vezanim uz problematiku onečišćenja Papuka. Odgovor još uvijek čekam iako mi je u četvrtak, 29. 03. 2007. rečeno da je odgovor na potpisu. Svi zakonski rokovi u kojima sam trebao dobiti odgovor odavno su istekli...

:: radikalno komentiraj :: (2) :: objavljeno: 03.04.2007. 10:07 :: isprintaj :: permalink ::






Biogoriva, te kako ih možete napraviti doma


Vrlo jednostavno. Sve što vam je potrebno za "lagani" start možete saznati u ovom postu. Vaše znanje o biogorivima svakako podijelite s drugima i tražite odgovore od onih koji znaju više. Volio bih čuti povratnie informacije i iskustava, zato postoje komentari i kontakt. Biogoriva su obnovljiva i u velikoj mjeri imaju smanjenu emisjiju štetnih ispušnih plinova. Ono plinova što nastaje, biljke ponovno iskorištavaju za rast. To nije slučaj s klasičnim mineralnim gorivima, kao niti s biogorivima koja su pomješana s mineralnim gorivom. No, takvim mješanjem znatno se smanjuje količina štetnih ispušnih plinova.

Može i na čisto jestivo

Jeste li znali da dizel agregati mogu biti pogonjeni običnim jestivim uljem? U ovom slučaju nije bitno je li ulje korišteno ili novo. Kod korištenja ulja u motoru važno mu je smanjiti viskoznost, a ova metoda je tehnički najkompliciranija. Potrebno je ugraditi dodatni spremnik goriva za ulje. Tekućina za hlađenje motora grije spremnik ulja i smanjuje mu viskoznost. Caka je u tome što motor 5 minuta na početku i kraju rada mora biti pokretan petrodizelom zbog čišćenja motora od ulja. Sve se vrlo jednostavno obavlja sklopkom.

Kako opisana metoda zahtjeva prilično truda i tehničkih znanja, a smanjuje se i praktičnost, postoje jeftinije i jednostavnije metode proizvodnje biogoriva, koje su opisane u knjižici Zelena energija (Zagreb 2005., Bruno Motik, ZMAG). U ovoj korisnoj brošuri govori se o načinima upotrebe energije koja nas okružuje, a koju možemo uz mala ulaganja iskoristiti u svakodnevnom životu, te tako uštedjeti novac i sačuvati okoliš. Ovim načinom smanjujemo ispuštanje CO2, te aktivno sami pridonosimo oporavku Zemlje od efekta staklenika. Osim energije sunca, i gore spomenutog načina korištenja ulja za pokretanje dizel motora, Bruno opisuje još tri načina kako možemo dobiti biogorivo.

1. Miješanje biljnoga ulja i petrodizela

Ovo je ujedno najjednostavniji način. Radi se o mješanju petrodizela kojega možemo kupiti na svakoj benzinskoj crpki i biljnoga ulja (korišteno je bolje!, ali ne izgorjelo do karbonizacije) u omjeru 50%:50%. Filtriranje prije i poslije obavezno. Robusniji agregati mogu koristiti i omjer 30% petrodizel i 70% biljno ulje. U ovom slučaju dodaje se mineralni dizel koji smanjuje viskoznost ulja. Iskustva pokazuju da se ovakvo "biogorivo" može koristiti tijekom toplijih dana u godini, dok se tijekom hladnijih dana preporuča transesterifikacija ulja tj. proizvodnja biodizela.

2. Biodizel (Biodiesel); proces transesterifikacije

Kemijskim postupkom/procesom transesterifikacije razbijaju se molekule masti ulja, te se tako smanjuje viskoznost. U procesu nastaje/taloži se glicerol kao nusprodukt. Reaktanti su metanol i kaustična soda - NaOH. Detaljni proces transesterifikacije tj. "kuhanje" biodizela (što je potrebno od opreme, te recept) opisao sam u postu Recept za pozitivni biodizel. Nakon filtriranja i/ili pranja s vodom, biodizel je spreman za korištenje kao čisto gorivo ili pomiješano u bilo kojem omjeru s petrodizelom. Zbog niskog viskoziteta prikladan je za korištenje tijekom cijele godine. Biodizel se može bez problema napraviti u garaži uz mjere opreza (ne smije se doći u kontakt niti udisati kemikalije i pare). Bitna je prozračnost, preporučuje se upotreba zaštitnih rukavica i naočala. Tijekom kemijskog procesa transesterifikacije, koriste se tvari koje su derivati nafte, pa biodiesel nije čisto nemineralno biogorivo.

3. Biopower - 100% nemineralno biogorivo

Princip proizvodnje biopower goriva jednostavnije je od procesa proizvodnje biodiesela. Caka je u separiranju nazasićenih od zasićenih masnoća. Koriste se samo nezasićene masne kiseline jer takvo ulje ima bolji viskozitet. Nakon toga odvojeno ulje se razrjedi s terpentinskim uljem. Mogu se mješati i neka druga ulja, ali ovakvo biopower gorivo pomješano s terpentinskim uljem je 100% nemineralnog porijekla, te 100% biorazgradivo. Ekološko gorivo bez premca. Dodavanjem etera poboljšava se paljenje, no gorivo ima jedan minus. Naime, isto kao i čisto jestivo ulje nije prikladno za hladnija podneblja. U slučaju da se odlučite na ovu metodu, a živite u hladnijem podneblju, potrebno je ugraditi izmjenjivač topline koji će rashladnom tekućinom grijati gorivo prije dolaska do motora.

Više o ovom gorivu potražive na odredištu http://bio-power.co.uk

Gdje nabaviti/kupiti potrebno

Tu i tamo mi se jave ljudi i pitaju me gdje mogu nabaviti opremu i reaktante za proizvodnju biogoriva. To me iznimno veseli, jer članci koje sam pisao imaju odjeka u cyber prostoru i ljudi očito žele nešto sami poduzeti. Stoga sam udrugu ZMAG pitao gdje nabavljaju metanol i kaustičnu sodu, te potrebnu laboratorijsku opremu u Zagrebu. Bilo bi dobro saznati i za druge gradove i mjesta, pa ako znate, javite.

Metanol se može kupiti kod firme ECI d.o.o., ZMAG je imao malu provjeru za što im treba, ali kako su nevladina udruga i potrebno im je za radionice, sve ide ok. Treba vam industrijski, ne laboratorijski metanol. Vjerojatno ćete morati dosta pričati i biti dobri s vašim prodavačem metanola, informirajte ga što radite, nema razloga da ne surađujete. Ukoliko imate problema i plaćate litu metanola više od 10 kuna javite mi se da vam dam točne upute kako ćete doći do metanola u Zagrebu po fer cijeni.

Kaustična soda se bez problema može nabaviti u Kemoboji. Treba paziti da bude suha i kako je čuvana.

Epruvete, menzure i slično može se kupiti u Hospitaliji. Ali ako shvatite bit postupka i što se događa i s kojim razlogom, neće vam trebati baš sve opisano. Sami ćete usavršiti i napraviti jedinstveni proces, u skladu s onim što već imate oko sebe.

Preciznu vagu za reaktante možete nabaviti u svakom ultramegashopu bijelom tehnikom, a ph trakice u ljekarni ili sl. prodavaonicama.

Reference:

1. Collaborative Biodiesel Tutorial

2. Journey to forever

3. Biopower fuel

4. Knjižica Zelena energija, Zelena mreža aktivističkih grupa, Bruno Motik, Zagreb 2005., www.zmag.hr, (PDF download)

5. Festival sloboda stvaralaštvu, 2006. (PDF download)

6. From the fryer to the fuel tank, www.JoshuaTickell.com, vodič kroz alternativno gorivo

7. Recept za pozitivni biodizel

:: radikalno komentiraj :: (12) :: objavljeno: 21.03.2007. 14:01 :: isprintaj :: permalink ::






Unije, korporacije, ratovi i slične iluzije


Čitam Najveću tajnu od Davida Ickea i tako si nešto malo kontempliram o svijetu u kojemu živimo. Skoknuo sam i do Mišaka na Preko ruba znanosti i utvrdio gradivo što se tiče novogovora za 21. stoljeće. Što god mislili o Ickeu i njegovom istraživanju, ne možete poreći njegovu sposobnost analitičkog promišljanja globalnih fenomena i stremljenja korporacija i novčanih ustanova. Europska unija, američka unija, afrička unija, pacifička unija... svima je u korijenu postavljanje moći odlučivanja na jedno vrhovno mjesto, u jedan kružook i jedan ured kako bi tobože ljudima tj. robovima bilo bolje. Pitam vas: kome je to bolje? Poljacima? Radnicima? Ma ne.. Eto oni su (Poljaci) friško ušli u EU i sad muku muče kako bi sačuvali ono malo što im je ostalo u njihovu vlasništvu i pod njihovom kontrolom. Proizvodnja dobara im sve više opada, a uvoz istih iz nekih zemalja Unije sve više raste. Naravno da se to odražava na zaposlenost i standard Poljaka. Tako je više-manje loše u svim novim članicama koje se priključuju Uniji, a ni mi daleko od te realnosti nismo.

Ako je novim članicama robovima tako loše, kome je onda dobro? Ako pogledamo statistiku i brojke, sve je bolje starim velikim državama koje su prije 50 godina među prvima započele proces ujedinjavanja: u Njemačkoj raste BDP, povećava se izvoz, smanjuje se uznapredovali trend nezaposlenosti nakon ujedinjenja, slično je i u Francuskoj.. I eto, zaključujem, jasnoga pravila čemu i kome služi Europska unija, a kome ne. Žalosno je što i Lijepa naša želi biti europskim robom. Mala "radilica" s "čistim" okolišem, dolinama, planinama i zalihama vode koje treba prodati ili dati u koncesiju europskim i američkim korporacijama. Samo ime korporacija sve govori (corp = leš).
1990. navršio sam 14 godina i površno se sjećam kako je bilo živjeti krajem 80-tih. Danas razgovarajući sa starijima koji su živjeli i radili desetljećima u Jugoslaviji u nekakvom kvazi komunističkom sistemu saznajem detalje o radničkom samoupravljanju, unaprijed planiranoj i zadanoj proizvodnji, tržištu bez konkurencije i sličnim ekonomskim terminima kakve Europa ne poznaje. Zar je uistinu tako? Zar Europa zaista ne poznaje takve termine? Naravno da ih ne poznaje sve, ali ako netko u toj Europskoj uniji u jednom uredu određuje koja će članica što proizvoditi, u kojim količinama (kvote) i gdje će to moći izvoziti, nije li to nama poznati Jugo komunistički sistem upravljane proizvodnje? Kamo mi to onda idemo? Natrag u još jedan oblik globalne fašističke države u kojoj će nam reći što, kada, koliko i od čega ćemo proizvoditi, ako uopće budemo išta proizvodili? Čini se kako su velikim članicama Europe potrebne male članice kako bi bile dio njihova "slobodnog tržišta", kako bi kupovale što više njihovih proizvoda i usluga, te kako bi građani malih država članica zbog ekonomske inferiornosti bili primorani ići u ratove velikih članica za interese koji nisu interesi "malih" članica... Mene Europska unija strašno podsjeća na Jugoslaviju, pogotovo nakon što sam proučio spomenuti rječnik novogovora kod Mišaka.

Spomenuo sam i novčane ustanove, pa ću pokušati biti što jasniji u prenošenju razmišljanja zašto je Americi bolje ratovati za naftu i resurse nego ih kupovati na tržištu. Prvo što mora biti jasno je da se nafta na cijelom svijetu prodaje smo za dolare! Nadam se da se neću uhvatiti u kontradiktornosti, ali ovakav esej i služi kako bih izoštrio stav i čuo kritike.

Ako slijedimo trag novca, npr. u Iraku (uzimam ga kao primjer), ovako iz fotelje jasno je zašto SAD-u tj. ljudima koji vode tu napaćenu državu odgovara ratovanje za naftu kroz prizmu tzv. preventivnog ratovanja (što je isto dio novogovora smišljenog u PR kompaniji). Dakle, da SAD kupuje naftu iz Iraka na tržištu morali bi ju platiti po tržišnoj cijeni od recimo 60 dolara, iako je Sadam i dobio po vratu jer je htio svoju naftu tržiti za Euro. Dakle, to je jednosmjeran odljev novca u iračku blagajnu s vrlo upitnim mogućim povratom dijela toga novca na američko tržište. E sad, ako pošaljete tisuće vojnika, vozila i ratnih vojnih sredtava u Irak, ne samo da ćete naftu dobiti vrlo povoljno (vjerojatno džabe) nego ćete imati izvrstan priljev državnog novca poreznih obveznika u vojnu industriju, smanjiti ćete nezaposlenost jer netko mora raditi u tim tvornicama oružja, siromašne obitelji će poslati svoje sinove u rat jer im je to jedini način da nešto zarade, opet smanjujete nezaposlenost (po drugi put!), a povećati ćete tako i BDP (priljev novca u tvornice oružje, raste proizvodnja!) i tako dalje i tako dalje. Dakle, rat je pokretač Američkog gospodarstva i porasta dividendi jer što se više ratuje to treba sve više oružja. Da nema rata zatvorile bi se tvornice oružja, da ne pričam o kontroli građana kroz prizmu psihologije straha i vječitog neprijatelja (terorista, ekstrmista i sl.) Izvrstan način da vam vlada oduzme stečene "demokratske" slobode tj. stvori iluziju da vas brani od neprijatelja koji vas mrzi i želi vas uništiti...

I na kraju, ali nikako ne najmanje bitno, udjele u tim tvornicama oružja imaju oni koji kreiraju politiku i odlučuju kada će se i kako ratovati. Nije li to sve jedan lijepi, zatvoreni krug u kojemu koristi imaju samo odabrani? Teorija zavjere? Ma ne.. Sve je tako jasno, očigledno, a mi, oni i ne znam tko sve ne i dalje izabiremo biti robovi i ratovati u njihovom ratu kojega kreiraju tvorci iluzije o slobodi. Naši sugrađani za štampane papire imperatora odlaze u njihove ratove, za njihove interese, dok majke i supruge tih nesretnih robova žive u strahu hoće li se živi vratiti. Izvrstan model porobljavanja i kontrole kroz emocije, samo se nadam da će robovi, majke i supruge jednoga dana progledati.

I tu bih stao za danas. Ne mogu se oteti želji da budem satiričan i zaključim: vidite kakvo je vrijeme došlo, kada je i uran osiromašen...

:: radikalno komentiraj :: (3) :: objavljeno: 27.02.2007. 09:01 :: isprintaj :: permalink ::






Čitaj između vijesti: Hrvatsko gospodarsko čudo


Ministar gospodarstva Branko Vukelić hvali se brojkama u Vjesniku i kaže kako hrvatsko poduzetništvo strelovito napreduje, što je prepoznao i Bruxelles. Glavni kriterij za takvu ministrovu ocjenu su brojke. Statistika. Bilo bi jasnije da je ministar iznio podatke što točno te brojke znače u realnom svijetu u kojemu građani žive od rada i plaće. Stoga sam izdvojio članak iz Vjesnika i usporedio ga s nedavnim člankom iz Banka magazina, koji također kroz statistiku govori o hrvatskom poduzetništvu.
"Uspjeh je vidljiv prema faktorima koji mjere poduzetničku aktivnost, kao što je TEA indeks kojim se mjeri broj novonastalih tvrtki prema broju stanovnika. Taj koeficijent je u Hrvatskoj 2003. iznosio 3,6, u 2005. - 6,11, a u 2006. godini TEA indeks je dosegnuo 8,58, što je Hrvatsku visoko pozicioniralo u usporedbi s ostalim zemljama, smjestivši je s 42. na 18. mjesto. To je najbolji dokaz da smo pokrenuli poduzetništvo."

Ministar Branko Vukelić u Vjesniku, 16. 02. 2007.




Podaci Državnog zavoda za statistiku (DZS) objavljeni u ponedjeljak otkrivaju kako polovica aktivnih pravnih osoba u Hrvatskoj nema niti jednog zaposlenog. Naime, od 111,1 tisuća aktivnih pravnih osoba njih 55,9 tisuća nije imalo registriranog niti jednog zaposlenog, podaci su DZS za prosinac prošle godine.

Banka.hr, 05. 02. 2007.



:: radikalno komentiraj :: (0) :: objavljeno: 16.02.2007. 10:37 :: isprintaj :: permalink ::






<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

klikni!

Blogovi:
monsoon
ovajonaj
borja.org
bezkomentara.org
i-scream.net
notorious
drug icy
freethinking
fahrenheit 15/11
45lines
cnn
tomajuda
antiglobalizam
g-news
anarhija weekly
hal9000
borgman
pooka
zuzu'sandals
alientweety
k.
watch tower
nova vizija
nacrtani

blogroll.net

dailykos
faketerror
treehuger
George Monbiot
Greg Palast
biodiesel blog
Barry Fockler
Kurt Nimmo
Rhino's
armscontrol wonk
Huffington Post
thesteeldeal

globalisation

GlobalResearch.ca
Current Concerns
Asia times
F. William Engdahl
voltairenet.org
GlobalIssues
POAC
PNAC.info
StudienVonZeitfragen
counter currents
GlobalSecurity.org
openDemocracy
Axis for Peace
worldwatch.org
antiwar.com
The Munich Conference

ekology

organic consumers
genewatchuk.org
resurgence.org
Greenpeace
Friends of Earth
GM Food Alert
gmo.hr
alert
theecologist.org
osjeckizeleni
zelenaakcija
SEE
ekologija.hr
Eko Kvarner
mzopu
fzoeu

biodiesel

journey to forever
biodiesel community
localb100
french fry fuel
climate neutral fuels
biodiesel america
brevardbiodiesel blog
biodiesel warehouse
biodiesel & svo forums
veggiepowers
rix bio diesel
veggievan.org
biodieselfullingstations
biofuel systems
biodizel.hr

uranium/plutonium weapons

world uranium weapons conference
Depleted Uranium
Low level radiation
Campaign Against DU
nuclearweaponarchive.org
nukestrat
nukephoto
atomicarchive
IAEA
DU in the Balkans 1, 2
DU web resources
Beyond Treason

energy.oil

peakoil
Energy Bulletin
global public media
WTRG Economics
Gas and Oil Connections
Post carbon institute
Official Energy Statistics from the U.S. Government
INOGATE
EnergyInstitute
energyobserver
iranpetroleummag
The Institute for the Analysis of Global Security

11.09.01

oilempire.us/911

energy.alt

Nikola Tesla
zpenergy.com
orgon
FreeEnergyNews
PESWiki
HSUSE

energy.hr

MojaEnergija
HERA
HROTE
INA
janaf
ege
HUNIG
nafta.hr
HED
EIHP

empire

PNAC
The American Empire Project
CFR
ForeignAffairs by CFR
NorthCom
WorldBank
IMF
WTO

nwo

New World Order
Trilateral commision
Bilderberg 2006
Bilderberg 1, 2, 3
Bohemian Grove
Club of Rome 1, 2
Committee of 300
German Marshall Fund
waking up the nwo
AMPP

corporations

BadCorp.org
Corporate Accountability Project
CorpWatch
CorpWatch U.K.
SourceWatch

EM weapons

HAARP
THEL
ADS
sonic weaponry
sonic doom
LRAD
defensetech.org
defense update
MKultra
types of weapons

conspiracy

weatherwars.info
secret societies
Enterprise mission
conspirayarchive
AboveTopSecret

timelines

Center for cooperative research
NATO vs SCG 1999.

UFOs

UFOs Wikipedia
Project disclosure
peace in space

el capitalismo foraneo

U.S. debt watch
FinancialSense
MarketDataCNN
MarketDataBBC
Marketwach
BBC bussines
prudentinvestor
Grandfather Economic Report

links

Dictionary
KingSat
satelitska-tv
Wikipedia
HowStuffWorks
stocitas.org

music

BBC Radio 1
radiodeejay.hr
Pegla
hr electronic music portal